KK Cibona ili kako igrati sa srcem

Zamislite da ste zaposlenik neke tvrtke. Ustajete u 7 ujutro, tuširate se, brijete, doručkujete jaja sa slaninom. Sjedate u auto, putujete na posao. U autu vam svira novi CD Norah Jones i osjećate se baš dobro. Dolazite na posao. Tu su i vaši kolege; sve ih redom pozdravljate. Presvlačite se u radno odijelo i laganim korakom hodate do radnog mjesta. Putem vam neki kolega, inače dežurni šaljivdžija, skine hlačice pa vam se ostatak ljudi na poslu smije. “Ah, taj Tomica”, mislite si vi, “uvijek me oraspoloži”. Navlačite hlačice i baš u tom trenutku pomislite kako je super što tu pošalicu nije vidio vaš šef. Nekoliko sekundi poslije, na posao stiže i on. Vaš šef kojeg jako cijenite i zbog kojeg ste na poslu uvijek spremni davati čak 120 %. U tom trenutku vaš vam šef dobacuje loptu uz autoritetni povik: “Ko zadnji zabije koš, dobiva pet dodatnih krugova oko dvorane.”

Čestitam, vi ste košarkaš Cibone. Zadnji put kad ste vidjeli plaću za svoj trud vani je bilo 30°C, cure su nosile kraće haljine, a koncert U2-a vam je još uvijek bio u kratkoročnom pamćenju. Unatoč tome vi ste marljivo trenirali, igrali te dospjeli među najboljih 16 momčadi košarkaške Eurolige. Stanete i razmišljate o tome: “Pa valjda će nakon ovog pothvata i za nas stići bolji dani”.

I hoće. Ja, Zagreb, Hrvatska i cijeli svijet klanja vam se zbog onog što ste učinili. A učinili ste nas ponosnima. Pokazali ste nam kako je to igrati sa srcem i zbog toga vam hvala.

(izvor:  index.hr)

Do čitanja, random42