Sport - najvažnija sporedna stvar na svijetu

Disclaimer: Sve što izjavim u ovom postu isključivo je moje i samo moje mišljenje. Ako se sa njim ne možete ili ne želite složiti savjetujem vam da preispitate svoj bitak i smisao postojanja na ovom planetu. P. S. Nemojte ni slučajno ovo shvatiti ozbiljno.

Sport – najvažnija sporedna stvar na svijetu

Prvo želim razjasniti par stvari. Veliki sam ljubitelj sporta. U svojih nešto manje od 20 godina iskustva bavljenja, ali i gledanja svih vrsta relativno popularnih sportova na svijetu (pod svih mislim na ragbi, bejzbol, skijaško trčanje, biciklizam… da, svih) smatram da sam skupio dovoljno znanja kako bi ponajprije sam sebi, a onda i vama, jednom zauvijek odgovorio: Koji je sport najbolji i najzanimljiviji za bavljenje, a potom i gledanje na malim ekranima? U svoju malu top listu odlučio sam staviti 10 sportova koji zadovoljavaju kriterije:

a)      velikog broja sportaša diljem svijeta

b)      velikog broja fanova

c)      činjenice da sam pratio određen sport neko vrijeme

O ESPN-ovom istraživanju:

Nadalje, u ovom postu dosta često ću se referirati na istraživanje koje je za ESPN provela grupa istraživača sastavljena od sportskih trenera, sportskih novinara i samih sportaša kako bi proučili 60 najutjecajnijih sportova na svijetu i dali odgovor na pitanje: Koji je sport najteži za bavljenje? Svaki se sport ocjenjivao u 10 kategorija (potrebna snaga, izdržljivost, fleksibilnost, taktičko razmišljanje itd.). Svaki od ispitanika, a tu govorimo o pravim profesionalcima, morao je dodijeliti ocjenu od 1 do 10 za svaku od 10 kategorija u kojima se ovih 60 sportova proučavalo. Po njihovom mišljenju pokazalo se da je najteži sport na svijetu boks, sa 72.375 od maksimalnih 100 bodova. Zanimljivo, ali boks nije dobio najveće ocjene niti u jednoj od 10 kategorija, ali je zato u svima bio pri vrhu ljestvice.

Svoju litaniju počinjem od rednog broja 11…

11. Biciklizam

Da, biciklizam. Mislim da niti jedan sport na kugli zemaljskoj nema takvu negativnu korelaciju između svoje težine u smislu bavljenja istim i količine zanimljivosti za prosječnog gledatelja. Prema gore navedenom ESPN-ovom istraživanju, biciklizam je stavljen na 20. mjesto najtežih sportova na cijelom svijetu. Gubio je bodove za potrebnu fleksibilnost, agilnost i „hand-eye“ koordinaciju, ali je zato najviše bodova od svih dobio za potrebnu izdržljivost, čak 9.63. Takva izdržljivost, osim nadprosječne genetske predispozicije za bavljenje tim sportom, uvjetuje i konstantne mukotrpne treninge koji uključuju višetjedne treninge u planinama ili boravak u barokomorama kako bi povećali broj crvenih krvnih zrnaca. Crvena krvna zrnca su stanice koje se nalaze u krvi (duuuh!), a njihov jedini zadatak je da na sebe vežu kisik kojeg zatim provode do svih stanica u tijelu. Što ih je više, više se kisika može prenijeti, a time sportaš osjeća manji umor u mišićima. I najvećem laiku, biciklizam će se činiti kao izvrstan rekreativan sport. On to stvarno i jest i po tome se vrlo vjerojatno nalazi na vrhu ljestvice najpraktičnijih rekreativnih sportova. Omjer mogućnosti ozljede u odnosu na pozitivan, a efikasan kardio trening je po mom mišljenju veći čak i od trčanja (stradavaju koljena ako se trči po tvrdoj podlozi, čak i rekreativno) te recimo plivanja. Naravno, pod malu mogućnost ozljede uzimam u obzir činjenicu da vas pri vožnji ne pregazi šleper „Peveca“. Nadalje, biciklizam je olimpijski sport, popularan u cijelom svijetu. Najznačajnije utrke voze se u Francuskoj (Tour de France) i Italiji (Giro d`Italia) što će reći da je ovaj sport najviše traga ostavio u Europi. Za profesionalnog biciklista ovaj je sport odličan. U njemu ima novca, a ako ste dobri poput Lancea Armstronga trud vam se može višestruko vratiti (u obliku nagrada i priznanja). No, nažalost, ako ste gledatelj, dosada je nešto što će vas na kraju priče, koštati života. Na TV-u ili uz stazu ovaj sport ne nudi apsolutno nikakvo uzbuđenje. Prateći prijenos, sve se svodi na 20ak biciklista (mislim na prvu grupu, koju kamera najčešće prati) koji repetitivno okreću pedale nadajući se kako će protivnik svoje okretati sporije. Jedina zanimljivost vezana uz ovaj sport su padovi, no nažalost, moderne tehnologije i sustavi zaštite donijele su to da se rijetko kad netko pri padu ozljedi.

Smislenost bavljenja: 7/10

Zanimljivost praćenja: 2/10

Presuda: Jedan od najzdravijih sportova, manje ocjene zbog činjenice da je na profesionalnoj razini težak i zahtijeva dozu dobrih gena za izdržljivost te ulaganja u skupe pripreme i bicikl. Zanimljivo samo kada biciklisti padaju, po mogućnosti u što većem broju.

10. Alpsko skijanje

Spuštanje niz zaleđenu padinu na dvije daske brzinom od 140 km/h noseći kacigu i homoerotično odijelo… Ahh, skijanje. Karikirano gledajući to je to. Naravno da su stvari zapravo nešto drugačije, ali skijanje je u principu opasan sport. Jer, budimo realni, spuštajući se tolikom brzinom niz zaleđenu padinu čak se i u tenku ne bi osjećao sigurno. A, eto. Ljudi to rade kako bi zabavljali nas. Da, statistički gledano, preveliki postotak skijaša se pri alpskom skijanju ili:

a)      teško ozlijedio

b)      teško ozlijedio te morao prekinuti karijeru

c)      poginuo

U jednom istraživanju o kojem sam nedavno čitao pronašao sam zanimljiv podatak da je od 1991. do 2003. samo u SAD-u zabilježeno 469 smrtnih slučajeva na alpskim padinama koje su direktno uzrokovane nesrećama pri skijanju ili snowboardanju. 60% tih smrti uzrokovano je sudarima s drvećem, 10% sudarima s drugim ljudima, a ostatak od 30% na razne druge nesreće. Naravno, ovaj podatak odnosi se na rekreativne skijaše, no svejedno, mislim da na svijetu ne postoji sport koji se može pohvaliti takvom negativnom statistikom. Osim što je opasan, skijanje je i dosadan sport. Ako u priču nisu uključeni naši skijaši, gotovo da nema smisla pratiti skijaška natjecanja u FIS kupu. To je sport u kojem se svi spuštaju niz istu padinu, prolazeći kroz ista vrata na skoro pa identičan način. Neki to rade bolje, brže i preciznije i pobjeđuju te za 0.01 sekundu. Skijaš no.1 brži je od skijaša no.2 za 0.01 sekundu. On osvaja zlato, ti osvajaš srebro. On osvaja mnogo novaca, ti osvajaš mnogo novaca podijeljeno s otprilike dva. On dobiva naslovnicu, ti dobivaš pet redova… I tako dalje, i tako dalje. Sada će mnogi reći, ali zar to nije isto kao u atletici, plivanju ili Formuli 1. Protivnik te pobjedi za 1 stotinku; on je heroj ti gubitnik. Ne, nije isto. 100 metara u atletici, plivanju ili na cesti je uvijek 100 metara. 1924. 100 metara je iznosilo 100 metara, a poprilično sam siguran da će i 2016. 100 metara iznositi – sto metara. Stvar je usporedbe. Kad Usain Bolt pobjedi u utrci sa jednom stotinkom prednosti, taj se rezultat osim u toj utrci boduje i općenito. Tada vrlo često možete čuti rečenice poput: „Rezultat Michaela Phelpsa ili Usaina Bolta treći je rezultat sezone i 12. svih vremena.“ To onda dobiva na svojoj težini. Usain Bolt je u ovom mojem zamišljenom slučaju, 12. najbrži stometraš SVIH VREMENA. Kada Bode Miller pobijedi u Adelbodenu, on je prvi u Adelbodenu te i te godine. Druge će godine vremenski uvjeti biti drugačiji, staza drugačije postavljena, a time rezultat neće imati svoj značaj. Skijanje se svodi na puko osvajanje bodova. Nije važno s kolikom si prednošću ušao u cilj, jer će ti i tri sekunde, kao i tri stotinke, donijeti 100 bodova. Skupljanje bodova… Gdje sam to već negdje čuo?

Smislenost bavljenja: 5/10

Zanimljivost gledanja: 5/10

Presuda: Skupa oprema i skupi treninzi koji u nedostatku zaleđene planine, mogu biti tisućama kilometara daleko od kuće. A i spuštanje niz padinu brzinom od 140 km/h nije baš smislen način završetka nečijeg života. Nezanimljiv, repetitivan sport, osim kada imate predstavnika u disciplini.

9. Vaterpolo:

Igra se u vodi pa sukladno tome najveću tradiciju bavljenja, ali i praćenja ovog sporta imaju mediteranske zemlje, zajedno s ponekom drugom mnogoljudnom zemljom u svijetu (SAD, Australija, Kanada, Mađarska, Njemačka). Vaterpolo je izuzetno težak sport koji od igrača prije svega traži ogromnu fizičku pripremljenost. To je sport u kojem moraš zabiti gol dok te protivnički igrač pritom povlači, gura, drži, potaplja. Nerijetko, obrambeni igrači poslužit će se i nesportskom udaranju u genitalije (svi muškarci koji ovo čitaju se primaju za genitalije), štipanju (ženskasto, ali omiljeno i među dečkima) te držanju i navlačenju za kupaće gaće. Zatim, nakon što napadačka ekipa prođe tu torturu i završi svoj napad, ona mora plivati na drugu stranu brzinom profesionalnog plivača i gore navedenu taktiku primijeniti na svom protivniku. Sve to možda je uzrok činjenici da vaterpolo u svijetu i nije previše popularan. U zadnjih desetak, dvadeset godina na vrhu se konstantno izmjenjuje nekoliko momčadi i reprezentacija s višegodišnjom tradicijom. Stoga se ovaj sport gleda i prati isključivo u tih par zemalja, uključujući i našu. Vaterpolo je sport vrlo sličan rukometu. Razlika je jedino u tome što se igra u vodi i što malo više od izražaja dolazi timska igra. Kada bi zanimljivost njegovog gledanja morao opisati u nekoliko rečenica to bi izgledalo ovako. Vaterpolo je za kameru (zbog tehnologije podvodnih kamera koje „gledaju“ sve nesportske, ali najsmješnije poteze) veoma zanimljiv sport koji sveukupno traje nešto manje od sat vremena (4×8 minuta). Brze akcije limitirane vremenom, snažni momci koji se hrvaju u vodi i poneki topovski udarac koji rezultira pogotkom daju ovom sportu brzinu i eksplozivnost. Nažalost, sport je limitiran u svojoj različitosti; za previše akcija dobivamo dojam kao da smo ih već nekoliko puta vidjeli.

Smislenost bavljenja: 6/10

Zanimljivost gledanja: 6/10

Presuda: Utakmica kratko traje, pa ako je i dosadno, brzo prođe. Manje ocjene za smislenost jer ne preferiram sportove u kojima se štipanjem i podlošću dolazi do pobjede.

6. Tenis

Tenis je sport veoma duge povijesti. U počecima je bio rezerviran za imućnije dok danas svaki manji grad ima tenisko igralište koje mogu koristiti svi. Za bavljenje je potrebno nekoliko teniskih loptica, reket i mreža postavljena na odgovarajuće igralište. Prema ESPN-ovom istraživanju to je 7. najteži sport za bavljenje. Profesionalnom tenisaču sport je zasigurno zanimljiv, iako je težak. Bavljenjem tenisom može se zaraditi, posebno ako ste jedan od 100 najboljih tenisača po ATP ljestvici. Igra se po cijelom svijetu i gotovo svaki kontinent, izuzev Antarktike i Afrike ima jedan vrhunski, prestižni teniski turnir. Njegova raširenost i popularnost uzrokuje to da većina zemalja na svijetu ima barem jednog vrhunskog tenisača ili tenisačicu što potencijalnim gledateljima pruža dodatnu satisfakciju pri praćenju ovog sporta. No je li to stvarno istina? Moje mišljenje je da nije. Tenis je u globalu poprilično dosadan sport za gledanje. Da, istina, tehničke mogućnosti današnjih HD i High speed kamera dovele su vizualni izgled ovog sporta na visoku razinu. But still, ovaj sport je u svojoj srži poprilično dosadan iz nekoliko razloga. Prvo, nije ograničen vremenom. Ako završi prebrzo ili pak potraje predugo to znači samo jednu stvar – nezanimljivost. Naime, mečevi ispod jednog i pol sata označavaju glatku pobjedu u dva seta. Za što se svi možemo složiti da je besmisleno gledati. S druge strane, mečevi koji traju predugo, pet setova (i još bez tie-breaka), mogu se protegnuti na više od 5 (pet, fünf, five, cinco, cinq, cingue, pet… PET… da, pet) sati. A pet sati gledanja bilo čega pa bio to najnoviji film Brucea Willisa je do-zla-boga naporno. Nasreću, tu i tamo mogu se dogoditi stvarno zanimljivi mečevi koji traju toliko dugo, ali oni su rijetki poput svibanjskog snijega. Nadalje, tenis je meni osobno jedan od rijetkih sportova koje mi je nemoguće gledati ako ne nastupa naš sportaš (ili par top 5, što je jako, jako mali postotak uzevši u obzir broj tenisača). Koliko god se neki pretrgli u objašnjavanju fizike rotacije loptice, različitih tehnika igranja i udaranja, sve se u biti svodi na to da lopticu prosječno što više puta udariš što dalje od protivnika. I baš taj prosjek i sama statistika donosi nezanimljivost sportu. Naime, jer ako se zna (a zna se) da je Karloviću najjače oružje servis, već nakon prvog seta u kojem statistika pokaže poražavajuću statistiku Karlovićevog servisa gledatelj može 90% biti siguran da Karlović gubi.

Smislenost bavljenja: 7/10

Zanimljivost gledanja: 6/10

Presuda: Zanimljiv sport za igranje, ali je preteško uspjeti zbog formata turnira koji ne tolerira prosječne igrače jer moraš pobijediti sve da bi osvojio smislen broj ATP (i sl.) bodova. Zanimljivo u rijetkim slučajevima obično kraćim od 4 sata igre. Na sreću, to je većina.

6. Odbojka

Možda mnogi neće znati, ali odbojka je sport u svijetu poprilično popularan sport. Popularniji od recimo rukometa ili vaterpola. Igra se na svim kontinentima, osobito visok status zauzima u Južnoj Americi i Europi. Sukladno tome, odbojkaška nacija broj 1 u svijetu jest Brazil, nakon nje došla bi Italija, ali i Rusija, Kina te SAD. Kao što se može vidjeti popularnost i raširenost ovog sporta je velika. Odbojka je jedini timski sport na svijetu kojem je upravo  timska igra najvažnija odlika. Naime, sama pravila sporta nalažu da jedan igrač sam ne može osvojiti poen (osim pri servisu) već mu drugi moraju asistirati. Zbog toga je odbojka vrlo zahvalan sport za svakog rekreativca jer je za pobjedu važan doprinos svakog igrača u momčadi. Upravo zbog toga u odbojci ne postoji izrazitih zvijezda, igrača čije bi usluge plaćali puno više od ostalih kolega u timu. Da, ima majstora svojeg zanata, ali se dvorane prvenstveno pune zbog dobrih timova. Što se tiče gledanja odbojke teško mi je dati neko mišljenje. Istina jest da su ili nevjerojatnom slučajnošću ili genetskom predodređenošću svi odbojkaši, ali i odbojkašice vrlo dobro građeni, visoki i zgodni. Čini li to odbojku gledanijom? Zasigurno da i to nije samo moje mišljenje. Čini li to odbojku općenito gledljivom? Da, u slučaju da ste ili veliki fan odbojke ili veliki fan kluba ili reprezentacije. Običnim laicima odbojka izgleda kao skup jednostavnih, repetitivnih akcija s jedne i blokiranja s druge strane. Ona postaje nezanimljiva u onom trenutku kad se sukobe jedna vrlo jaka i druga slabija momčad. Ali u kasnijim fazama turnira, kad su razlike u kvaliteti manje, gledamo dinamičnu odbojku u kojoj se čak jednu minutu mogu izmjenjivati napadi jedne i druge ekipe. Bacanja, blokovi, požrtvovnost… Situacije kad igrač lovi loptu negdje oko prvog reda gledališta i vraća u protivničko polje. Uz dobre guze, to je draž odbojke. Prema ESPN-ovom istraživanju odbojka dijeli 20. mjesto s još par sportova. Još jedna od njenih posebnosti je ta što je ovo jedan od rijetkih sportova koji je podjednako zanimljiv i gledan u muškoj i ženskoj konkurenciji.

Smislenost bavljenja: 7/10

Zanimljivost gledanja: 6/10

Presuda: Svaka karika u momčadi je važna. Manje ocjene zbog činjenice da se uspjeh previše novčano ne nagrađuje. Zanimljivo u rijetkim trenucima i ako se sastanu podjednake ekipe.

6. Rukomet:

Sport stilom veoma sličan vaterpolu. Popularan ponajviše u Europi, uz par izvan europskih iznimaka (Tunis, J. Koreja). Rukomet je timski sport koji daje određenim igračima mogućnost da se istaknu i postanu jako cijenjeni i prepoznatljivi. Kao i u vaterpolu igrači vrlo često bivaju žrtve nesportskih poteza. Unatoč tome, fizičke predispozicije za bavljenje rukometom nisu neki uvjet. I niski i visoki i snažni i sitni (ali brzi) igrači često postaju najveće zvijezde svojih klubova i reprezentacija. Korištenjem posebnog ljepila koje čini loptu lakšom za držanje i kontroliranje, ovaj je sport jedan od rijetkih koji u tako velikoj mjeri pomaže svojim igračima. Nažalost ili na sreću, rukomet je sport koji prečesto ovisi o odlukama sudaca. Gledajući ga, znao sam dobiti dojam da se za dva ista prekršaja ne dobivaju jednake kazne, kao i da suci prečesto tokom utakmice mijenjaju svoj kriterij, što je najveća greška koju mogu napraviti. Iako sam sport obiluje mnogim varijacijama, napadačkim rješenjima, lijepim potezima i akcijama one su nerijetko tek šlag na torti. Torti koja se sastoji od individualnih akcija koje u suštini uključuju probijanja ili udarac iz daljine. Osim toga, u ovom je sportu golmanska uloga zaista previše naglašena te se često iz golmanske statistike prije viđenja samog rezultata može iščitati pobjednik. Pridonosi li to nužno manjoj zanimljivosti sporta? Nikako. Po mojem mišljenju, osjećaj kada golman obrani brzu kontru igraču koji sam ide na njega, ponekad je ravan pobjedi omiljenog tima. Tehnologija je na naše televizore donijela jedan sasvim drugačiji rukomet nego što se gledao prije par godina. HD kamere i High speed kamere često pokazuju finese i sitnice koje oko u početku ne vidi. Zato je to zasigurno jedan veliki plus zanimljivosti praćenja ovog sporta. No, ipak, ovaj tvrdi, muški sport svoj puni naboj prilikom gledanja dobiva isključivo kada nastupa momčad za koju vi navijate. Iz vašeg kuta gledišta, u ostalim situacijama nedostaje mu eksplozije oduševljenja zbog obranjene lopte ili topovskog udarca sa 10 metara. Zato što se indiferentni.

Smislenost bavljenja: 7/10

Zanimljivost gledanja: 6/10

Presuda: Sport u kojem ja lagano uspjeti jer ne zahtijeva nikakve posebne fizičke predispozicije. Jedan od rijetkih sportova koji pomaže igraču preko nekih, za mene, tolerantnih granica. To je za igrače dobro. Manje ocjene jer je popularnost globalno, malena. Zanimljiv za gledanje samo kad u njemu ima žara, naboja i emocija.

4. Hokej:

Brz, agresivan, timski sport s jasno definiranim pravilima koje suci u velikoj većini slučajeva vrlo dobro interpretiraju. Prosječan gledatelj zbog toga dobije dojam da se ne mora previše osvrtati na suce te jednostavno uživati u igri. Igra se u cijeloj Europi, Sjevernoj Americi i Rusiji te je u svakoj od zemalja jedan od najpopularnijih sportova. Igrači su vrlo dobro plaćeni, a u zemljama s kulturom igranja hokeja (poput SAD-a i Kanade) oni najbolji su cijenjene sportske zvijezde. Navijači obožavaju hokej jer je to sport u kojem se konstantno nešto događa. Ujedno, hokejaška utakmica se rijetko prekida. Ti prekidi događaju se kod težih faulova, ali i to tek nakon što napad završi. Pravilima se potencira napadačka igra (zabranjeno ispucavanje pločice), a do neke mjere dopušteno je potući se s protivnikom. Omiljeni lajtmotiv velikog broja hokejaša je nedostatak barem jednog zuba što je mnogima poslužilo kao zaštitni znak prilikom reklamiranja proizvoda i slično. Zbog činjenice da se igra rijetko zaustavlja i da se igra na ledu (ono sklizavo, da) hokej je prema ESPN-ovom istraživanju zasluženo zauzeo drugo mjesto najtežih sportova na svijetu. On je dinamičan i zabavan, a ako ste fan grubosti – pravi izbor za vas. Što je zanimljivo spomenuti, ja ne znam je li to subjektivno ili ne, ali osobno, hokej je sport koji ne gubi na draži kada se prati naš Medveščak ili pak dvoboj momčadi iz Amerike. Ali, tko će ga znat. Jedini minus gledanju hokeja jest činjenica da je pak ili pločica (obzirom da je veoma mala) teško zamjetljiva u nekim situacijama i gužvama. Nažalost, to ponekad oduzima televizičnost hokejaškoj utakmici budući da se hokej ipak vrti oko toga tko će tu malu pločicu ubaciti u protivnički gol.

Smislenost bavljenja: 6/10

Zanimljivost gledanja:  8.5/10

Presuda: Igrač hokeja vjerojatno će ostati bez zuba. Vrlo vjerojatno će morati pokazati i svoje šakačke sposobnosti. Zanimljivost sporta za gledanje je visoka pod uvjetom da vidite gdje je mali, crni pak.

4. Košarka:

Dinamičan sport veoma popularan u cijelom svijetu, osobito u SAD-u i Europi. Jedna od glavnih odlika ovog sporta, ono što ga čini brzim i zanimljivim je kao i u vaterpolu, vremenom ograničen napad jedne i druge momčadi. Za razliku od vaterpola gdje napad može trajati najviše 30 sekundi, u košarci je on ograničen na 24 sekunde, što je u početku bilo odlika samo američke, NBA lige. Naime, europske lige, ali i internacionalna natjecanja koristila su vrijeme napada od 30 sekundi što je američkim košarkašima na Svjetskim prvenstvima i Olimpijskim igrama ponekad stvaralo probleme (iako su se konstantno žalili da ih to smeta, od OI-a u Barceloni 1992. do OI-a u Ateni 2004. godine SAD nije izgubio košarkašku utakmicu). 2000. godine FIBA (Međunarodna košarkaška organizacija) uvodi 24-sekundni napad i na taj način uvodi reda u standardizaciju košarkaških pravila. Mnogi fanovi košarke, često će reći kako se u NBA ligi za razliku od europskih liga igra brža, bolja i zabavnija košarka. Moja iskustva donekle se slažu s tim. Relativno donedavno kraći napad ih je tjerao na brža i efikasnija rješenja. S druge strane, razlog možda većem broju koševa po utakmici može se osim u za dvije minute duljoj četvrtini (12 minuta u NBA-u) tražiti i u činjenici da se u NBA-u puno više misli na zabavljanje publike, atraktivnost i imidž nego na čvrstu obrambenu igru kakva se njeguje u Europi. Nadalje, mislim da će se svi više složiti kako veći broj crnih košarkaša u NBA-u pridonosi zanimljivosti same lige jer su upravo oni ti koji najčešće priređuju najbolje showove (zakucavanja, alley oop, itd). Dovraga, pa stereotip prema kojem bijelci u prilici za zakucavanje uvijek idu na polaganje ne stoji već godinama u glavama svih fanova košarke. Isto tako, svi veliki košarkaški šoumeni uvijek su bili Afroamerikanci: Jordan, Rodman, Magic Johnson, Shaquille O`Neal i Bryant… Sve redom vrhunski igrači, košarkaši koji su punili dvorane. U svakom slučaju ta showmenska razlika između europske i američke košarke me uvijek intrigirala. U Europi se ide na rezultat, pa će većina košarkaša umjesto riskantnijeg zakucavanja ići na polaganje. U SAD-u se osim pobjede ujedno cijeni i zabava koju košarkaš priušti ljudima koji su došli na utakmicu. Možda je to jedan od razloga zašto je u američkim arenama zabavnije od europskih, a da ne govorim o našim – domaćim. Košarka je, od svih gore navedenih sportova s loptom najraširenija, najzabavnija i najviše od svih varira potezima i atraktivnošću koju prosječan gledatelj želi gledati. Ako u taj koš (koš, kuiš, kao, koš u košarci) stavimo i odlične, atraktivne igrače, majstore posla kojim se bave, a ujedno i pomalo lude, nabrijane showmene poput nekad davno Dennisa Rodmana dobivamo sport koji će svatko rado gledati. U dvorani ili na TV-u košarka je objektivno gledajući zabavna. Posebno u svojoj američkoj inačici. Jedini razlog tome što ja osobno ne volim košarku, posebno ako ju pratim na nekom natjecanju dan za danom, je taj što mi se nakon prosječno 200 koševa po utakmici svaki sljedeći počne činiti već viđenim i nezanimljivim. Isto tako, ponekad me frustrira činjenica da lopta jednostavno ne želi ući u koš u dva potpuno ista šuta upućena s istog mjesta od istog igrača. Dobivam dojam da je obzirom na činjenicu da je koš malen, uzak, a lopta taman toliko velika da kroz njega prođe, na svaki koš utječe sreća. Jednom lopta uđe, a drugi put leptir zamahne krilima u Indoneziji… I lopta se zavrti po obruču i isklizne van… Grrr, poludim na to. Daje li to zanimljivost igri? Definitivno, ali ja sam jedan od onih tipova koji bi svaki odlično izveden napad, kontru ili dodavanje nagradio bodom. 1:0. Odmori se, zaslužio si.

Smisao bavljenja: 7/10

Zanimljivost gledanja: 7.5/10

Presuda: Visina je važna, ali nije uvjet. Uspjeti je lakše od svih ostalih timskih sportova zbog globalne popularnosti, a manje konkurencije od npr. nogometa. Zanimljivo zbog dinamike i brzine sporta uvjetovane pravilima i koncentracije zabavnih igrača „šoumena“.

3. Atletika:

Kraljica svih sportova, atletika. Uopće je besmisleno pričati o tome u kojim je zemljama popularna budući da nema zemlje na svijetu koja nema barem jednog vrhunskog atletičara u nekoj kategoriji. Moto Olimpijskih igara, „brže, više, jače“ zasigurno je konstruiran gledajući atletiku. Uživanje u svim tim postignućima vrhunskih atletičara ponekad običnog gledatelja može ostaviti bez daha. Bez obzira na činjenicu je li atletičar Hrvat ili Jamajčanin, kada otrči ili preskoči svjetski rekord čovjek osjeti ponos. Ponos zbog činjenice da su granice koje je jedan sportaš prije postavio lako savladive. Nažalost, olimpijski i svjetski pobjednici i rekorderi stvarno su rijetkost. Za bavljenje atletikom potrebna je ogromna genetska predisponiranost, marljiv rad i konstantno zalaganje. To u sebi ne nose svi, pa je stoga pritisak na jednog atletičara često puta prevelik. S druge strane, atletika je sport koji novcem i slavom izdašno nagrađuje svoje pobjednike i rekordere. Svaki od rekordera, zajedno sa svojim rezultatom upisan je u povijest. Pa čak i ako se taj rekord obori, vrlo vjerojatno je da će ga ljudi zapamtiti. Posebno ako se održao neko dulje vrijeme, čak i do par godina. A to je ono neprocjenjivo, ono što tjera ljude na bavljenje tim sportom. Što se tiče gledanja, atletika je izuzetno televizičan sport. Natjecanja u raznim disciplinama održavaju se na velikim stadionima, pravim gladijatorskim arenama. Sve to odvija se u isto vrijeme, različite discipline na različitom dijelu stadiona. Fan atletike na stadionu može usmjeriti svoj pogled gdje želi jer nije limitiran jednim događajem. S druge strane, režiser TV prijenosa ima veći izbor u odabiru najzanimljivijih natjecanja; a posebno emocija i situacija. Uzevši to u obzir, ali i činjenicu da nove tehnologije i tehnološka dostignuća približavaju atletiku na jedan sasvim drugačiji, potpuniji način nego prije, mogu zaključiti da je atletika jedan od najzanimljivijih sportova za gledanje na TV-u.

Smislenost bavljenja: 6/10

Zanimljivost gledanja: 9/10

Presuda: Fizičke predispozicije su must, što je loše. Velike nagrade u obliku novca, slave i prestiža u obliku rekorda i nagrada donekle to uravnotežuju. Zanimljivo za gledanje jer niste usmjereni na samo jednu stvar.

2. MMA (Mixed Martial Arts)

Zašto je MMA najzabavniji sport na kugli zemaljskoj? Zato što je prividno opasan, dinamičan, svaki put drugačiji i najveća maštarija svih mladića i djevojaka moje generacije koji su krali roditeljima novac, prodavali omiljene igračke, umiljavali bakama i djedovima samo kako bi dobili novac koji su onda bezglavo utukli u videoigre naše mladosti – Tekken i Mortal Kombat. MMA po prvi puta uživo i za pravo kombinira sve ono što smo nekad mogli samo igrati. Uzima borce iz različitih federacija, različitog stila borbe, različite visine i težine samo kako bi jednom zauvijek riješili onu staru; da se potuku Yoshimitsu iz Tekkena i Liu Kang iz Mortal Kombata, tko bi pobijedio? Da, upravo je to smisao MMA. Upravo su najbolje, najzanimljivije borbe one u kojima se niski, mršavi thai boksač bori protiv 2.1 m i 150 kg teškog boksača. Tko će pobijediti? Takve se stvari u principu nikada ne mogu pogoditi i zato je svaki meč ultimativno, novo iskustvo. Manjim rukavicama nego u boksu, izgledom ringa koje onemogućuje prekidanje meča zbog zaplitanja u konopce, ali sa jasno definiranim pravilima, borcima ne preostaje ništa drugo nego predstavljati svoj stil, iznenaditi protivnika, nokautirati ga… Jedan od rijetkih sportova kod kojeg mi nije važno tko nastupa i koju zemlju predstavlja. On je predstavnik samog sebe i stila kojim se bori. On će učiniti sve da nam dokaže da je upravo capoeira najbolji borbeni stil koji postoji. I to je ono što u ovom sportu ostavlja bez daha…

Smislenost bavljenja: 6/10

Zanimljivost gledanja: 10/10

Presuda: Dobivate po glavi. Samo po sebi besmisleno. Ako to možete podnijeti, i uz određen talent i volju, možete daleko dogurati. Najzanimljiviji od svih sportova. Krvavo, zabavno i svaki put drugačije.

1. Nogomet

HA. Kako ste samo mislili da će ovaj popis proći bez najvažnije sporedne stvari na svijetu. Ne može. Jer osim činjenice da je ovo najrašireniji sport na svijetu (nešto slično igraju i Eskimi) to je i najzanimljivija igra ikad osmišljena. Što nogomet čini tako divnim za igranje i za gledanje? Po meni, prvo i najvažnije, nogometna momčad sastoji se od 11 igrača od kojih svatko ima posebno mjesto i poseban značaj u timu. Brzi ste na refleksima, bit ćete golman. Dobri ste s obje noge i ne pucate pod pritiskom, bit ćete napadač. Agresivni ste i grizete kao da doma nemate što za jest, bit ćete zadnji vezni. Za svakoga ponešto, običan čovjek će u nogometnoj momčadi naći svoje mjesto. Uvijek ste dobivali petice iz matematike, ne pijete alkohol, a ni cure se baš ne bacaju na vas. Bez brige, bit ćete odličan „waterboy“. Slično kao i MMA, nogomet je borba stilova i taktika, posebnosti jedne i druge momčadi. Sve to izraženo mnogo, mnogo više nego u ostalim timskim sportovima. I zato ga toliko ljudi obožava. Vrlo je čest slučaj da se fanovi sukladno svojim životnim preferencijama i osobnošću poistovjećuju s momčadima koje im odgovaraju. To je nešto nevjerojatno, ali istinito. Pogledajte svoje prijatelje, kolege ili susjede. Pitajte ih za koji klub navijaju, a onda proučite njihovu osobnost. U nekim slučajevima napadački Barcelonin stil poistovjećivat će se njihovom agresivnijom, napadačkom osobnošću. Tako imam prijatelja koji je veliki fan F.C. Barcelona. Kakav je po osobnosti? Rezerviran, ali nametljiv. Fokusiran, a agresivan. Baš kao i igra omiljenog mu kluba. U onim slučajevima kada se osobnost momčad neće slagati s promatranim primjerkom to će također nešto značiti. Odnos će biti dijametralno suprotan, reflektirati možda ono što bi oni htjeli biti. Za to mi je primjer jedan drugi prijatelj, veliki fan Portugala i portugalskih klubova. Tko bolje prati ovaj sport, znat će da je glavna odlika portugalskih klubova napadačka igra s jednim, opasnim napadačem i brzim prodornim krilima. Naglasak je na lepršavosti i atraktivnosti igre. Sve ono što taj moj prijatelj po osobnosti nije (no ne znači da neće biti jednog dana). Što je najvažnije, poznavajući ga dulje vrijeme, ja sam siguran da upravo takav; otvoren, bezbrižan, ekscentričan, pomalo agresivan želi biti.

Nadam se da ovom svojom teorijom nisam previše otišao u filozofiju i da sam vas barem malo zamislio i natjerao da gledate svoje poznanike kroz tu prizmu. Pa sami donesite svoje mišljenje. Nogomet je sport u kojem je teško uspjeti. Konkurencija je ogromna te se u sve što radite treba uložiti ogroman trud. Ono što je pozitivno je to što je nogomet svoje najbolje nagrađuje najvećom količinom novca od svih sportova. Nažalost, najgora stvar u svemu tome je što nogomet i svoje mediokritete nagrađuje ogromnim transferima. Tako dolazimo do apsurda da je Maradona prije nekih 20ak godina na vrhuncu svoje karijere iz Barcelone prodan Napoliju za iznos od nekih 7 milijuna funti. Da je igrao u današnje vrijeme, ta brojka bila bi barem deseterostruko veća. Biti nogometaš odlično je zanimanje (neki kažu da vas manekenke vole, čak i ako baš niste neki igrač), a kakav je nogomet kada ga se mora gledati? Iako nema tu dinamiku jednog hokeja ili pak košarke, nogomet je sport koji obiluje varijacijama, potezima i majstorijama koje ostavljaju bez daha. Korištenjem modernih tehnologija prati se čak i broj pretrčanih kilometara svakog igrača na utakmici. Nedavno je uvedena mogućnost gledanja pojedinih nogometnih utakmica u 3D tehnologiji. U svakom slučaju, uz dobrog režisera prijenosa, nogomet može postati veoma zanimljiv svakome tko mu pruži priliku. A što je s bivanjem na stadionu? To je jedna sasvim druga priča i jedan sasvim drugi dekor. Za neke navijače, nogomet je religija.

Smislenost bavljenja: 9/10

Zanimljivost gledanja: 9/10

Presuda: Svi vas vole i cijene čak i ako niste isuviše dobri ili popularni. Zarada je najveća od svih sportova. Ujedno, za svakog se može naći mjesto u momčadi, pa genetika nije uvjet. Zanimljivo zbog modernih tehnologija, ali i svega ostalog što uz nogomet ide.

I stigoh do kraja. Nadam se da sam vam ovim tekstom približio određene sportove te vas barem malo potaknuo da o njima razmišljate. Također, svjestan sam činjenice da nisam obradio još dosta zanimljivih sportova, ali mislim da kad bi stavio i rugby, baseball, gimnastiku, automobilističke sportove listi nikad ne bi bio kraj. Jer čim ubaciš jednog, moraš stavit još tri druga. Tako je bilo i s ovom listom. Počela je sa 5 sportova, pa onda na 8, pa 10 i na kraju 11. Nadalje, sve što vas u vezi ovog teksta zanima ili vam nije jasno želim da mi priopćite u komentar ispod posta. Jedino što želim je da ovim tekstom nitko ne ostane uvrijeđen (jer sam rekao nešto loše protiv sporta kojeg voli) jer stvarno smatram, a to može biti i zaključak ovog svega, da je sport, svaki sport plemenit i dobar. Riječ je samo o ljubavi prema nečemu i osobnim preferencijama. Tako da, koji god sport da odabrali ili se njime bavili on za vas čini ili će činiti dobro.

Do čitanja, random42